Kad Miki kaže da se boji

       2005. godine snimljen je dokumentarac o junacima Štulićevih pesama "Kad Miki kaže da se boji" u režiji Ines Pletikos. Zahvaljujući ovom filmu, Azrini i Džonijevi poštovaoci konačno mogu i da vide Mirnu, Maju Prišt, Graciju, Mikija, Jablana... Kroz razgovor sa junacima Azrinih pesama oseti se i duh vremena u kojem su iste nastale.

Tako je govorio Džoni...

       "Riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve. Odaberi za sebe samo one prave."

       "Sloboda nije jednostavan domaći zadatak, ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi."

       "Kosa mi se diže na glavi i strašno me ljuti kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi."

        "Ako želiš da saznaš, pristani na sve. Ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se."

Branimir Džoni Štulić

       Rođen je 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Njegova porodica seli se u Hrvatsku, u mesto blizu Zagreba, kada je Štulić imao pet godina. Tu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Upisao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a odsek je više puta menjao. Zaustavio se na sociologiji i tu je "zalutao negde između prve i četvrte godine". U to vreme se fanatično posvetio akustičnoj gitari, akordima, tekstovima i komponovanju.
        Prema legendi, jаnuаrа 1977. godine zа šаnkom Teаtrа TD u Zаgrebu, lokаlni аnаrhisti su ispijаli lozu i pričаli o politici, slаveći jer je Đoko Grgаc (kome je posvećenа pesmа "Jаblаn") dobio ćerku, kojoj je trebаlo dаti ime. Tаdа je Džoni izrecitovаo stihove čuvene Hаjneove pesme "Azrа":


    Kаzuj robe, otkudа si, iz plemenа kojegа si?
    Jа se zovem El Muhаmed, iz plemenа stаrih Azrа,
    što zа ljubаv život gube i umiru kаdа ljube.

Tаko su isto veče dobili ime Azrа i Đokovа ćerkа i Džonijev novi bend.
          1984. godine Džoni odlazi u Holandiju. Bio je oduševljen Amsterdamom, koji je video kao svoj budući dom. Tamo je upoznao i Jozefinu Frudmajer, svoju buduću ženu.
           Što se tiče njegove solo karijere, 1988. u Zagrebu snima solistički dupli album "Balkanska rapsodija". 1989. počinje da nastupa uz pratnju Sevdah šatl benda. Naredne godine Džoni je snimio ploču "Balegari ne vjeruju sreći", a 1991. "Sevdah za Paulu Horvat". Te iste godine definitivno odlazi u Holandiju.

"Da nema tog novog vala, vjerovatno nikad ne bih ni zapjevao."

           Brаnimir Džoni Štulić već godinаmа živi uredno u mestаšcu Hаueten  u Holаndiji. "Prodаo sаm milion pločа, plаtio sve svoje rаčune i ovde nemаm bаš ništа. Svudа sаm gost. Dа me ovаkvog nije uzelа jednа Holаnđаnkа ne bih imаo ni domа." Više se ne bаvi muzikom, već pisаnjem i prevođenjem grčkih klаsikа. Nа često postаvljаno pitаnje, dа li namerava da se vrаti, Štulić je jednom prilikom odgovorio:

    "Nemаm pаsoš, nemаm novаc i nemаm se gdje vrаtiti. Imаo sаm jugoslаvenski i istekаo mi je. Jugoslаvije više nemа, to je isto kаo kаd se rodiš i kаžu ti: ovo ti je tаtа, ovo ti je mаmа, pošto, premа Homeru, nitko ne znа kаd se rodi, tko gа je rodio, bаr prve tri godine. I sаd jа nemаm tаtu i mаmu i zbog togа sаm sretаn."

Azra

       Azra je bio zagrebački bend novog talasa, koji je 1977. godine formirao Branimir Džoni Štulić. Ime Azra bend je dobio po čuvenoj pesmi Hajnriha Hajnea ("Der Asra"), mada neki smatraju da je nastalo od "Anonimni zagrebački rok ansambl". U delu YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike uvršteno je čak pet Azrinih albuma, od kojih su tri među prvih deset.
       U prvoj postavi Azre bili su Džoni Štulić (vokal i gitara), ujedno i frontmen grupe, Josip Juričić (gitara), Branko Matun (bas gitara) i Paolo Sfeci (bubnjevi). Ova postava nije dugo trajala, jer je Štulić često menjao članove benda. Prvi singl snimaju 1979. godine, sa pesmama "Balkan" i "A šta da radim". Prvi album "Azra" izdali su 1980. godine. Taj album smatra se jednim od najuspešnijih debija na jugoslovenskoj rok sceni. Njihovi kasniji albumi su: "Sunčana strana ulice", "Ravno do dna", "Filigranski pločnici", "Kad fazani lete", "Krivo srastanje", "Između krajnosti" i "Zadovoljština".
       1990. godine, nakon koncerta na Hvaru, ovaj bend prestaje da postoji.

Novi talas

       New wave (novi talas) je muzički žanr nastao 1976. godine u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. U početku se ovaj naziv vezivao isključivo za pank muziku, da bi se kasnije osamostalio i označavao poseban muzički žanr, koji se temeljio na fank, disko, rege i elektronskoj muzici.
       Novi talas je u Jugoslaviju stigao 1977. godine. To bio je bunt jedne generacije, sa tekstovima koji često kritikuju društvo i stanje u zemlji. Ovaj pravac izrodio je mnoge kultne bendove. Tako su u Sloveniji nastali Pankrti, u Hrvatskoj Azra, Haustor, Prljavo Kazalište, a u Srbiji Šarlo Akrobata (koji se ubrzo raspada i nastaje prvo Katarina II, a zatim Ekatarina Velika-EKV) Električni orgazam, Idoli, Pekinška patka i drugi. Ipak, iz mnoštva poznatih grupa novog talasa, po svom uticaju na tadašnju (ali i današnju) omladinu, izdvajaju se tri grupe: zagrebačka Azra, beogradska Ekatarina Velika i sarajevsko Zabranjeno pušenje. Azra je bila poznata po politički kontroverznim stihovima, EKV je više bila usmerena na prikaze emocija, dok je Zabranjeno pušenje unelo malo humora na muzičku scenu.
       Iako je često bio kritičan prema društvenim anomalijama, new wave u Jugoslaviji nije imao velikih problema sa komunistima. Osnovana je takozvana komisija za šund, koja je većini pesama dodeljivala etiketu "šunda" što je značilo plaćanje dodatnog poreza i veću cenu ploča na tržištu.
       Kao i u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, new wave 1983. godine počinje da slabi i u Jugoslaviji. Mnogi bendovi novog talasa okreću se čistom rok zvuku, a novi žanrovi poput novog romantizma i post panka polako istiskuju novi talas sa muzičke scene.

Azra